|
|
|
Ivka Orešković
1887. g., Osijek 1969. g., Zagreb
Obrazovanje: Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt (Zagreb, 1908-1912).
|
BIOGRAFIJA: Primjer je onih za koje se veli da su rođeni pod nesretnom zvijezdom. Prvo je dijelila sudbinu djece visokih austrougarskih činovnika, koji su poslije 1918. osiromašili. Pokušala je u Zagrebu živjeti od slikarstva, ali kako to nije išlo, položila je državni ispit za nastavnicu likovnog odgoja i dobila je mjesto na Sušaku. Pošto je fizički bila hendikepirana (normalne glave, ali dječjeg tijela s grbom), rad s đacima joj je bio mukotrpan, ali je sve tegobe svladavala autogenim treningom. Bila je poliglot i najveća radost su joj bila putovanja sjevernom Europom. Osobito je bila oduševljena Holandijom i Danskom. Kad su 1941. god. Talijani zauzeli Sušak, premještena je u Daruvar, gdje je 1947. god. umirovljena. Vraća se u Zagreb i do smrti živi na mansardi u kući svoje sestre. Kontakt s ljudima je svela na dvije prijateljice, dvije slikarice: Miru Marochino i
Elizabetu groficu Drašković Bisačku. Uski krug onih koji su je znali, govorili su o njoj:" i kad je bila izobličena od boli, nikad se nikom nije požalila." A umrla je - kad je rekla- u roku od dva dana. |
|
|