|
|
|
Vera Nikolić Podrinska
1886. g., Zagreb 1972. g., Zagreb
Obrazovanje: Kod Otona Ivekovića od 1900., Kod Andrea Lhotea ( Pariz,1926./27.), kod Lea Juneka u Parizu. Privremena viša škola za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (1910.-1914), Academie Julian (Pariz,1925.).
|
BIOGRAFIJA: Kćerka hrvatskog podbana Vladimira baruna Nikolića i majke Elle, r. barunice Scotti, buduća slikarica Vera kod nas predstavlja posljednji poznati primjer tradicije u načinu likovnog školovanja u 19.st., po kojem talentirana djevojčica imućnih roditelja nije išla u slikarsku školu, već je ta škola "dolazila" k njoj. Naime, rijetki roditelji su mogli plaćati dolazak u kuću najistaknutijim likovnim pedagozima. Kasnije prolazi i institucionalno likovno obrazovanje, a imovinsko stanje joj dozvoljava da mnogo putuje po svijetu i kopira stare majstore po poznatim galerijama. Na obiteljskom imanju na Prekrižju, bavi se i fotografijom, a kad joj je 1933. god. umro otac, vješto vodi ogromno gospodarstvo o čemu svjedoče diplome gospodarskih izložaba pred drugi svjetski rat.K tomu je u Novom Vinodolu 1939. izgradila vilu u kojoj će kao gosti - sve do njene smrti - boraviti mnogi istaknuti umjetnici. Od prve samostalne izložbe 1917. god.- kad je sav utržak dala za ratnu siročad - sve do potresom postradalih u Skoplju 1963., ističe se kao dobrotvorka. Kao mecena osobitu je brigu vodila o talentima aristokratskog podrijetla (Kamilo Tompa, Leo Junek). Od književnih radova ističe se putopisom "Od Zagreba do Bangkoka" (Zagreb, 1955.god.; Ljubljana 1957.). |
|
|